Što je karcinom štitnjače?

Karcinom nastane kada stanice u tijelu počnu rasti bez kontrole. Stanice u bilo kojem dijelu tijela mogu postati karcinom i mogu se širiti u ostale dijelove tijela. Karcinom štitnjače nastaje u štitnoj žlijezdi. Kako bismo razumjeli što je karcinom štitnjače potrebno je poznavati normalnu strukturu i funkciju štitnjače.

Štitnjača

Štitnjača je žlijezda smještena na donjoj prednjoj strani vrata s obje strane dišne cijevi i ima oblik leptira. Većina ljudi ne može ni vidjeti niti osjetiti štitnjaču.

Štitnjača se sastoji od dvaju glavnih tipova stanica:

Folikularnih (koriste jod iz krvotoka za proizvodnju hormona štitnjače)

C stanica (proizvode hormon koji kontrolira kako tijelo koristi kalcij)

Ostale rjeđe zastupljene stanice su stanice imunološkog sustava (limfociti), te potporne stanice (stromalne).

Karcinom štitnjače se razlikuje prema stanicama od kojih nastaje, a ta različitost je važna za određivanje koliko je karcinom ozbiljan, te kako će se liječiti i kako će se pratiti učinak liječenja.

Osim karcinoma štitnjače u štitnjači se mogu naći i drugi čvorići. Mnogi od njih su dobroćudni, no mogu se naći i drugi zloćudni tumori (limfom, sarkom).

Tipovi malignih tumora štitnjače

Glavni tipovi karcinoma štitnjače su:

Diferencirani čije stanice pod mikroskopom nalikuju normalnim stanicama štitnjače, te su manje opasni (papilarni, folikularni, Hurthle cell)

Medularni (slabije diferencirani)

Anaplastični (vrlo agresivni nediferencirani tumor)

Diferencirani karcinomi

Papilarni karcinomi su najučestaliji tumori štitnjače, tako čine oko 80% svih karcinoma štitnjače. Oni rastu vrlo sporo, obično se razvijaju u jednom režnju štitnjače, ali mogu i u oba. Najčešće se šire u limfne čvorove vrata. Iako se šire izvan štitnjače, mogu se vrlo dobro liječiti, rijetko su smrtonosni, ovisno o podtipu karcinoma.

Folikularni karcinom se javlja u oko 10% svih slučajeva karcinoma štitnjače. Folikularni karcinom je invazivniji od papilarnog karcinoma i može se širiti limfnim putevima u područje limfnih čvorova, ali i krvlju u pluća ili kosti.

Hurthle cell karcinom se javlja u oko 3% slučajeva s karcinom štitnjače, a tipično za njega je da se teško otkriva radioaktivnim jodom, te ima relativno lošiju prognozu nego li prethodna dva opisana diferencirana karcinoma.

Medularni karcinom

Ovaj tip slabo diferenciranog karcinoma štitnjače je odgovoran za oko 4% karcinoma i razvija se iz parafolikularnih stanica (C stanica) koje proizvode kalcitonin, hormon koji regulira serumski kalcij. Postoje dva tipa medularnog karcinoma:

1. Sporadični MTC – ovaj tip je zastupljen u 80% MTC, nije nasljedan u obiteljima, te se tipično javlja u starijih osoba.

2. Obiteljski MTC – javlja se u oko 20% svih MTC slučajeva, obiteljski se nasljeđuje, često se razvija već u djetinjstvu. Obiteljski MTC je povezan s povećanim rizikom od razvoja drugih vrsta tumora.

Anaplastični karcinom

Ovaj tip nediferenciranog karcinoma štitnjače je zastupljen u 2% svih karcinoma štitnjače. Stanice ovog karcinoma nemaju izgled normalnih stanica štitnjače, kao kod ostalih karcinoma. Anaplastični karcinom ima sposobnost brzog širenja u područje vrata, ali i ostalih regija na tijelu, radi čega je liječenje znatno otežano.

Što uzrokuje karcinom štitnjače?

Postoje rizični čimbenici koji utječu na pojavu karcinoma štitnjače, i to oni koji se mogu mijenjati (npr. pušenje nedostatan unos joda hranom) i oni koji se ne mogu mijenjati niti umanjiti (dob bolesnika, obiteljsko nasljeđe).

Karcinom štitnjače povezuje se s više nasljednih promjena, ali točan uzrok se još uvijek ne zna. Promjena DNA (kemijski nositelj naših gena za svaku stanicu), tj. DNA mutacije su najznačajnije (RET gen, BRAF mutacije, RAS onkogen, promjene u TP53 tumor supresorskom genu).

Čimbenici koji se ne mogu mijenjati

1.Spol i dob

Kod žena je još uvijek iz nepoznatih razloga karcinom štitnjače 3x češći nego li kod muškaraca, i javlja se češće između 40-te i 50-te godine života, a kod muškaraca se češće javlja nakon 60-te godine života.

2.Obiteljska povijest tj. nasljedna obiteljska obilježja

Rizik od pojave karcinoma štitnjače je veći ako je netko od bliskih rođaka imao karcinom štitnjače (roditelji, braća i sestre).

Obiteljska obilježja su važna kod medularnog karcinoma štitnjače (MTC): oko 2 od 10 medularnih karcinoma nastaje radi nasljeđivanja abnormalnih gena. Ti slučajevi su poznati pod nazivom familijarni medularni karcinom. MTC se može javiti samostalno, ili udružen s drugim tumorima (žlijezda s unutarnjim izlučivanjem), te se tada nazivaju multipla endokrina neoplazija tipa II ( skraćeno MEN 2). Postoje dva podtipa MEN2a i MEN2b koji su prouzročeni defektom gena koji se zove RET.

Obiteljski nemedularni karcinom štitnjače češće se isto javlja u određenih obitelji u različitoj životnoj dobi. Najčešće se nasljeđuje pojavnost papilarnog karcinoma. Geni na 19-tom i 1-om kromosomu smatraju se nosiocima obiteljskog karcinoma.

Čimbenici koji se mogu mijenjati

1.Prehrana oskudna jodom

Jod je element koji je potreban stanicama štitnjače u stvaranju hormona štitnjače. Određene zemlje oskudijevaju jodom u namirnicama, a folikularni karcinom se javlja češće u područjima s nedostatnim unosom joda. Studije su pokazale da nedostatak joda potiče stimulaciju štitnjače s hormonom iz hipofize (TSH), te se tako potiče jače umnažanje stanica u štitnjači kao i jače stvaranje krvnih žila (angiogeneza). Zahvaljujući velikoj nacionalnoj studiji koja se provodila u cijeloj zemlji od kasnih 1980-tih i 1990-tih, Hrvatska je na temelju tih istraživanja uvela obavezu jodiranja soli, tako da je Hrvatska postala zemlja s dostatnim unosom joda i rizik smanjen za cijelo stanovništvo.

2.Zračenje

Izloženost štitnjače zračenju je dokazani čimbenih rizika za razvoj karcinoma štitnjače. Štitnjača može biti izložena radioaktivnosti prilikom liječenja drugih bolesti ili može biti ozračena nekontrolirano iz okoline (nuklearne elektrane, nuklearno oružje). Izloženost zračenju u dječjoj dobi povećava rizik razvoja karcinoma štitnjače.

Prevencija

Iako direktan uzrok karcinoma štitnjače trenutno nije poznat, pojedini čimbenici mogu povećati rizik od razvoja karcinoma, stoga radi smanjena rizika preporučuje se:

Izbjegavanje izlaganju radioaktivnosti odnosno zračenju u djetinjstvu, ako nije apsolutno nužno

Uklanjanje zdrave štitnjače u djece u kojih se utvrdi mutirajući gen povezan s obiteljski nasljednim medularnim karcinomom štitnjače

Koji su simptomi karcinoma štitnjače?

Niže navedena lista simptoma može biti povezana s karcinomom štitnjače, ali i s drugim tumorima, odnosno bolestima u regiji vrata:

Oteklina vrata

Kvržica na vratu

Bol s prednje strane vrata

Dugotrajnija promuklost

Problemi s gutanjem

Dugotrajni kašalj nevezan uz prehladu

Oteklina u području režnjeva štitnjače je u današnje vrijeme rijedak znak prisutnosti karcinoma, jer se gotovo svi otkrivaju dok su vrlo mali. Najčešće se pregledima ultrazvukom utvrđuju čvorovi u štitnjači koji nisu niti veliki kao slučajan nalaz, a u kojima se zbog promijenjene strukture citološkom analizom ustanovi karcinom.

Ako je čvor velik tada se mogu javiti smetnje gutanja, dok drugih simptoma osoba u pravilu nema. Samo kod karcinoma koji izazivaju potrošnju kalcija mogu se javiti grčevi u mišićima, radi čega onda slijedi daljnja obrada.

Otkrivanje i dijagnoza

Ako osoba misli da ima tumor štitnjače, tada se može konzultirati specijalista nuklearne medicine, endokrinologije ili onkologije. Specijalista će na temelju općeg pregleda i informativnog razgovora provesti daljnju obradu.

Pojedina od niže navedenih pretraga mogu se uključiti u obradu:

klinički pregled

ultrazvuk prednje vratne regije

citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka

scintigrafija štitnjače

CT ili MR snimanje vrata

PET/CT snimanje

krvni testovi za funkciju štitnjače

U procesu utvrđivanja karcinoma štitnjače određuje se klinički stadij bolesti, tzv. TNM klasifikacija koja podrazumijeva procjenu proširenosti bolesti s obzirom na veličinu karcinoma, te širenja u limfne čvorove ili proširenosti u ostale regije tijela.

Krvni testovi sami po sebi ne mogu utvrditi da li postoji karcinom štitnjače, ali mogu pomoći u odabiru metode snimanja štitnjače.

Liječenje

Karcinom štitnjače je lječiv u mnogo slučajeva i može se u potpunosti izliječiti, iako se u određenim slučajevima može vratiti nakon prvotnog liječenja.

Kada se jednom utvrdi karcinom štitnjače, bolesnik se upućuje u centar za liječenje karcinoma štitnjače koji su u Hrvatskoj vrlo dobro poznati.

Postupak liječenja sastoji se od kirurškog liječenja i terapije radioaktivnim jodom, odnosno kod pojedinih agresivnih vrsta karcinoma potrebno je primijeniti zračenje, te kemoterapiju, odnosno ciljanu molekularnu terapiju.

Postupak liječenja se razlikuje ovisno o specifičnim čimbenicima kao što su vrsta karcinoma, dob bolesnika, općenito zdravstveno stanje bolesnika, klinički stadij bolesti, lokalizacija karcinoma…

Povjerenje izabranom liječniku koji vodi bolesnika od početka do završetka liječenja jedna je od glavnih okosnica liječenja.

prim. Sunčica Andreja Rogan, dr. med., spec. nuklearne medicine

Poliklinika Medikol

PET/CT Centar

Zagreb, Vinogradska 29

SheZagreb onlineProfitirajInfopunkt